.daysleeper.
idem.
možda se vratim, možda i ne,
ali ova blogosfera više nije što je bila.
čitam vas,
komentiram
i pozdravljam :)
novi dom.
i wouldn't.
I feel like
I wouldn't like me
if I met me
by *tegan and sara
how 'bout you?
would you like yourself if you met yourself?
to je tako tužno.
mrzim kad izgubim prijatelje.
makar samo potencijalne.
jučer sam si izbrojala koliko ispita imam do diplome.
loš potez.
gotovo pa jako loš potez.
(ljubav prema popisima je prokletsvo,
ma što vam drugi govorili.)
nije da nisam znala da ih je puno, ali sad kad znam točan broj
nekako me to zbediralo,
iako znam da uz malo sreće 2/3 njih mogu definitivno dat ove godine.
i neću vam reć kolko ih je,
dovoljno je da znate da ih je puno.
kad dam ove 2/3, e onda ću vam reć 
jel otvarate vi prozore zimi, makar na 5 minuta?
ja da, i to na duže.
doduše, ja sam pomalo klaustrofobična pa to moram radit,
bez hladnog, svježeg zraka koji barem pola sata struji sobom mislim da bih se ugušila.
no moja cimerica tvrdi da nije potrebno zimi toliko držat prozore otvorene
i da se ne moraju otvarat svaki dan.
true or not true?
/opaska: konzum na zagrebačkom glavnom kolodvoru je najružnije mjesto na svijetu. nikad više ne želim ić tamo, ne, ne./
/opaska 2: postala bih najveća obožavateljica franje dijaka da se ne zove franjo (ex boyfriend memories). ovako sam next to najveća./
i'll go where polar bears used to come
imala sam pravo.
gadna prehlada.
puno kašljanja i gušenja i nespavanja ni noću ni danju zbog kašljanja i gušenja.
izubila 4 kila u 6 dana.
bijah iscrpljena, sleep deprived i gladna.
a onda me prije 2 dana nazvala mama i pitala sam si kupila barem neki sirup.
nismo se čule danima i nije znala koliko je eskaliralo.
a kad je čula, prislilila me da se odvučem do ljekarne i kupim si bilo što,
a sutra, wendy, ravno kod doktorice.
nazvat ću te za uru da vidin jesi šta kupila.
i jesam.
i present to you *sirup islandskog lišaja 
možda se već čuli za njega, možda smatrate *da je niškoristi, but it worked for me. danas sam prvi put u zadnjih tjedan dana odspavala 8 sati bez da me je kašalj budio. još kašljem, doduše, ali manje, i ne dišem baš savršeno te se krećem poput 80-godišnje bakice sa štapom (oke, 60-godišnje bakice sa štapom), ali ko što je rekao *kevin costner: stuff's getting better. stuff's getting better every day.
a sad idem pisat seminar.
neču, neču, neču van.
a evo i zašto:
*anne-julie aubry
jer boli grlo,
opet,
i ako dobijem upalu pluća,
što nekako predosjećam da hoću
i znam da me osjećaj ne vara jer mi je,
za promjenu,
intuicija točna ovih dana,
bit ću jako tužna
i neću se radovat božiću
ni snješku
i neću gledat crtiće uz toplo mlijeko i kekse
i neću tražit bor s braton po kršu.
saznala sam jučer da od sljedeće godine ipak više nemam studentska prava što je jako loše i zbog toga cigarete i kava,
puno cigarete i puno kava,
te da čak ni uz molbu
neće bit iksice.
hence moja potraga za trajnom posudbom iste
i moj novopečeni biznis
(vidi box desno).
al zato imam super šal :)
yeye.
ispit položen.
do diplome za položit još samo 6 stoljeća književnosti.
i dante.
sad mogu depilirat noge,
pročitat graziju,
pojest kompletan obrok (ne mogu učit puna želudca),
ić spavat.
a sutra je halloween :)
[set to private]
to The Love Of My Life, jednog dana kad ovo sve potajice bude čitao:
Mr. Rokeru,
strašno ste slatki.
zimska overdose.
navukla sam se na zimsku u ova zadnja dva dana pa samo nju jedem,
nekad s kruhom, češće bez.
i pijem puno juicy fruitsa od naranče i nektarine jer sam se i na njeg navukla zadnji put kad sam bila bolesna.
opet sam u ubilačkom pohodu - ovog puta su na red došli puževi beskućnici, ogavna mala ljigava stvorenja. večeras sam, na putu do dućana da si kupim, a što drugo doli još zimske, slučajno zgazila jednog.
grozan osjećaj.
kako netko može jesti puževe i pritom još i uživati is beyond me.
na povratku kući iz dućana s 11 dkg zimske :p mi je preko puta prešla crna mačka. mačka ili mačak je bio nekih 200 metara ispred mene pa ne znam jel se to računa.
koliko ti crna mačka mora bit blizu da ti donese nesreću?
(iako ja sam jedna od onih koja se priklanja vjerovanju da crne mačke donose sreću kad ti pređu preko puta. ipak, za svaki slučaj joj svaki put pokažem "roge", ko mali rokeri i metalci na koncertima.)
we have photographs to keep us awake, we have music to keep us going.
imam divnih slika spremljenih na kameri (fotiću) moje vjerne družbenice, ali ih ne mogu ni uređivat ni objavljivat jer je brat dotične izgubio kabel koji bi mi omogućio da slike s fotića prebacim na lap. nadamo se skorom pronalasku već spomenutog spleta žica ili pak kupnji novog.
jutro je, koliko vidjesmo, divno, ali to uopće nije bitno. s prozora imamo pogled na nepokošenu travu u nečijem stražnjem dvorištu pa na njoj odmaramo oči podsjećajući se da ne smijemo zaspati, dok se susjedstvom širi miris svježe ispečenog kruha iz obližnje pekare.
/jedna krafna,
dvije krafne,
tri,
četiri,
pet krafni.
sve krafne i šalica mlijeka,
novine i indie izvođači./
smišljam si nove poticajne i motivirajuće parole i premda veoma su lijepe, u svojoj teen goth teatralnosti, ne djeluju.
a ta djevojka mi je tako smiješna u svom pretjerivanju.
idem se bacit na research.